KAKVA JE hrana koju kupujemo u trgovinama i na tržnicama te svakodnevno jedemo? Koliko je zapravo kvalitetno sve što unosimo u svoj organizam? Pitanja su to koja si svatko od nas ponekad postavi, a o tome naveliko razmišlja i naša sugovornica Ana Smokrović.

Ana je rođena Riječanka, a živi u Opatiji. Doktorica je znanosti u filozofiji, vrtlarica, autorica i vlasnica OPG-a Anino povrće. Za hranu se počela zanimati dok je tijekom studiranja živjela izvan Hrvatske, kada joj je promjena okoline donijela i promjene u navikama, pa i prehrani.

"Vratila sam se u Rijeku na doktorat, na kojem sam se odlučila baviti filozofijom hrane, no nisam htjela ostati samo u svijetu teorije. Htjela sam uroniti i u praktičnu domenu, pa sam tako našla majstoricu organskog uzgoja hrane koja je tada imala preko 90 godina. Imala je predivan vrt usred primorskog krša i uzela me za svoju šegrticu. Tako sam paralelno na doktoratu zapravo učila i teoriju i praksu", govori nam Ana.

Napisala doktorsku disertaciju koja se bavi filozofijom hrane

Rezultati toga su njezina doktorska disertacija koja se bavi filozofijom hrane te Anino povrće, koje uključuje divan dolac u kojem uzgaja hranu po organskim načelima te ju zatim prodaje na riječkoj tržnici. Uzgaja sezonsko povrće i njezin je vrt u pogonu čitavu godinu, s kratkom zimskom pauzom, a povrće koje prodaje još je dan ranije u zemlji.

"Bavim se biodinamičkim uzgojem hrane, koji spada pod organski/ekološki/biološki uzgoj. Riječ je o uzgoju hrane u kojem se ne koriste umjetna mineralna gnojiva, kao ni agrokemikalije u vidu pesticida ni sjeme manipuliranih gena. To je način uzgoja koji surađuje s prirodom i temelji se na postulatima očuvanja tla, prirodnog svijeta i čovjekovog zdravlja.

Za razliku od konvencionalnog, industrijskog uzgoja hrane, koji je danas dominantan, no koji se pokazao kao potpuno neodrživ i devastirajući po prirodu i ljudsko zdravlje, organski način uzgoja hrane stoji kao moćna alternativa. Itekako je moguće uzgajati kvalitetnu hranu na etički i održiv način, koji ne šteti prirodi ni ljudskom zdravlju", kaže Ana.

Uzgaja hranu na etički i održiv način, a najveći izazov su joj visoke temperature ljeti

"Najveći neprijatelj svakog poljoprivrednika svakako su vremenske neprilike - jake oluje i tuča koja uništava usjeve sve su češće pojave, a u primorju ljetni su mjeseci postali najveći izazov jer sa sobom nose jako visoke temperature", kaže nam Ana. Dodaje da su sve to izazovi na koje treba znati odgovoriti.

"Hrana je izravno povezana s klimatskim promjenama i procjenjuje se da su industrijska proizvodnja i distribucija hrane odgovorne za čak trećinu stakleničkih plinova. Klimatska kriza kojoj svjedočimo se vrlo jasno vidi na zemlji - zima koja najbolje izbalansira zemlju kod nas više praktički ne postoji, često smo izloženi temperaturnim ekstremima, tu su periodi suše pa intenzivnih padalina.

Upravo zato mislim da je odgovor u malim, jakim, otpornim i fleksibilnim sustavima proizvodnje hrane u neposrednoj okolini. Jasno, tu se sad nameće pitanje kvalitetne nacionalne poljoprivredne politike, koja bi trebala podupirati i razvijati priču domaće proizvodnje hrane u ovako izazovnim uvjetima, a ona u Hrvatskoj ne postoji", smatra Ana.

Pitali smo je i kakve su navike kupaca na tržnicama - žale li se da im je sve preskupo ili ipak vole kupovati domaće, organske namirnice. Ana misli da interes i potražnja kupaca za kvalitetnom hranom rastu, ali da tržnice danas nažalost kapituliraju pred supermarketima, u kojima se prodaje jeftinija hrana, ali upitne kvalitete.

"Hrvatska bi trebala biti u potpunosti prehrambeno suverena, no realnost je dijametralno suprotna"

"Jasno, neke ne zanima kvalitetna i organska hrana i na to imaju puno pravo, neki nemaju novca za to, a činjenica jest da je takva hrana 30 posto skuplja od konvencionalno uzgojene hrane. Interes za takvom hranom polako raste, ali nemamo proizvođača. Potrebne su dubinske i strukturalne promjene - Hrvatska je odavno trebala krenuti u smjeru razvoja kvalitetne, ekološke i održive poljoprivredne nacionalne politike, no realnost je potpuno suprotna.

S obzirom na geografsku lokaciju, sunce, vodu i količinu neobrađene zemlje, Hrvatska bi trebala biti u potpunosti prehrambeno suverena, no realnost je dijametralno suprotna, što je jasno pokazala epidemija covida, kad se razgovaralo o mogućem zatvaranju granica. Nevjerojatno je da živimo u srcu Mediterana i da istovremeno uvozimo hranu često upitne kvalitete s druge strane svijeta", ističe Ana.

Kada govorimo o namirnicama iz trgovina, koje se uvoze izvana, često čujemo da je takva hrana prepuna vječnih kemikalija i genetski modificirana. Ana smatra da je problem u zatrovanom tlu i podzemnim vodama te hrani koja je "nakrcana" agrokemikalijama, a evo što kaže da mi kao pojedinci možemo učiniti po tom pitanju.

"O hrani treba početi kritički promišljati"

"Suvremeni, industrijski način uzgoja hrane oslanja se na goleme monokulture koje su zasijane standardiziranim sjemenom. Te biljke se napucavaju umjetnim mineralnim gnojivom koje ne doprinosi obogaćivanju života tla. Kulture se tretiraju pesticidima i ostalim agrokemikalijama koje se unose u organizam, ispiru u tlo i podzemne vode te ubijaju čitav prirodni svijet. Pesticidi nisu isprogramirani da 'potamane' samo jednu vrstu nametnika - pesticidi su doslovno varikina koja prži živi svijet, pa tako primjerice svake godine svjedočimo golemim pomorima pčela u Međimurju zbog upotrebe pesticida, a na globalnoj razini zbog ovakve prakse bioraznolikost alarmantno pada", ističe Ana.

Dodaje da takvo siromašno tlo koje se ne obogaćuje, već se konstantno eksploatira, traži sve veću količinu sintetičkog gnojiva i agrokemikalija i priča se tako vrti u krug te je neodrživa. Taj način proizvodnje je kratkoročan, uništava zdravlje ljudi i planeta, proizvodi lošu i nutritivno siromašnu hranu te donosi profit isključivo poljoprivredno-prehrambenim korporacijama.

"O hrani treba početi kritički promišljati. Građane ne doživljavam kao pasivne objekte, već kao aktivne političke subjekte koji svakim odabirom pokazuju što im je važno, a što nije. U ovom kontekstu direktna je politička akcija podupiranje malih, lokalnih proizvođača hrane te zahtijevanje transparentnih informacija o hrani. Potrebne su nam dubinske strukturalne promjene, ali itekako vjerujem u moć pojedinca", kaže Ana.

"Ljudi više ni sami ne znaju što im se prodaje i što jedu, otkud ta hrana dolazi i kakve je kvalitete"

Osim što ima svoj OPG i uzgaja organske namirnice, Ana se bavi i edukacijom te pisanjem o hrani. Već je održala razne radionice i edukacije, od radionica urbanog vrtlarenja do predavanja o biološkom uzgoju hrane. Nedavno je predstavila i knjigu Što jedeš? Mitovi, istine i stvarnost na tanjuru, u kojoj naglašava činjenice da je hrana goruće pitanje današnjice te da je industrijski način uzgoja hrane neodrživ i devastirajući po ljudsko zdravlje, planet i budućnost, ali alternativa postoji.

"Kompletno smo otuđeni od procesa proizvodnje hrane, koja nas dočekuje zapakirana u plastični omot na polici supermarketa. Domaća proizvodnja hrane je nažalost kapitulirala pred globalnim lancima hrane, koji su dugi i u njima se često otvaraju prostori za različite muljaže. Posljedično su ljudi izgubili povjerenje i više ni sami ne znaju što im se prodaje i što jedu, otkud ta hrana dolazi i kakve je kvalitete. U knjizi sam istražila kako stvaramo prehrambene navike, koju ulogu u tome imaju trendovi, mediji i društvene mreže", ističe Ana.

Osim toga dotaknula se i nekih mitova te pisala o problematičnom konceptu domaće hrane, pod koju se danas prodaje sve i svašta. Pisala je i o superhrani i ideologiji zdrave hrane, koja ima snažan konzumeristički aspekt, te o tome kako kultura nameće idealno tijelo i time utječe na naš odabir hrane.