Vjera im ne dopušta da jedu češnjak i krumpir, ali ni hod po travi. Tko su džainisti?
IAKO je pojam "vegan" prije gotovo 80 godina osmislio britanski zagovornik prava životinja Donald Watson, tek je u posljednjih nekoliko desetljeća veganstvo (i Veganuary, mjesečni izazov konzumiranja isključivo biljne hrane) zaista postalo popularno i pronašlo svoje mjesto kao utjecajan lifestyle trend. Međutim, u mnogim istočnjačkim kulturama praksa izbjegavanja mesa kao čina dobrote prema životinjama stara je više od dva tisućljeća.
>> Veganuary slavi 10 godina, znate li uopće što je to?
Konkretno, indijska vjera džainizam, koja je nastala u sjevernoj Indiji između 5. i 7. stoljeća pr. n. e.(prethodi čak i budizmu), najbliža je suvremenim veganskim načelima izbjegavanja životinjskih proizvoda, piše BBC. "Nenasilje ili ahimsa osnovno je načelo života za sve džaine", objasnila je Kusum Jain, umirovljena profesorica filozofije na Sveučilištu Rajasthan u Indiji.
Profesorica Jain, koja je provela opsežna istraživanja i savjetovala znanstvenike o ovoj temi, dodala je za BBC: "Ovo uključuje sva živa bića, ne samo ljudska bića već i životinje, kukce i ponekad biljke, čak i one koje žive u vodi ili pod zemljom. Za džaine je nasilje ranjavanje ili ozljeđivanje bilo kojeg živog bića u bilo kojem smislu."
Ima ih vrlo malo, ali su utjecajni
Objasnila je da džainisti pokušavaju ograničiti i neljubazne misli ili verbalne izraze loše volje budući da vjeruju da sve utječe na karmu. Ova uvjerenja proizlaze iz učenja 24 duhovna gurua, poznata kao tirthankare - od kojih je posljednji bio Mahavir, Buddhin suvremenik - koje džainisti slijede umjesto štovanja božanstva stvoritelja.
Kako je to objasnila profesorica Jain, "tirthankare su bila ljudska bića koja su postala sveci zbog svojih djela. Pošto su dobili prosvjetljenje i dostigli nirvanu, oni nam pokazuju put do oslobođenja".
Iako džaini čine samo 0.4% indijskog stanovništva, džainizam je još i dalje živa religija u zemlji. Džainista ima diljem Indije, a u većim su zajednicama u zapadnim saveznim državama Gujaratu i Rajasthanu, gdje se nalaze džainistički hramovi kao što su Ranakpur i Dilwara.
Džainisti su također među najuspješnijim zajednicama u Indiji, a dovoljno su utjecajni da bolji restorani nude zasebne džainske jelovnike ili džainske verzije svojih popularnih jela.
Cijene i kukce i mrave
Mnoga od najstrožih nenasilnih načela džainizma slijede prvenstveno redovnici i redovnice koji su ušli u vjerske redove. Ne samo da nose mekane, nešivene haljine nego i pokrivaju usta maskom kako bi izbjegli slučajno udisanje bilo kojeg letećeg kukca i čiste stazu ispred sebe dok hodaju kako ne bi zgazili mrave ili druga sićušna stvorenja.
Ali jedan aspekt života kojeg se većina džaina strogo drži su prehrambene navike i rituali. Općenito, slijede vegetarijansku prehranu strogo izbjegavajući meso, plodove mora i jaja. Džainizam također zabranjuje jedenje bilo koje biljke koja raste pod zemljom - poput luka, krumpira, mrkve i češnjaka - budući da bi njihovo čupanje moglo ubiti insekte koji uspijevaju u tom ekosustavu.
Kako bi zamijenili okus luka i češnjaka, džainisti svojim jelima dodaju malo asafoetide. Ovaj ekstrakt smole iz vrste golemog komorača ima oštar miris na češnjak i koristi se diljem Indije. Kulinarska majstorica Aruna Vijay, nedavna finalistica MasterChefa India i sljedbenica džainizma, govorila je o sezonskoj prirodi njihove prehrane.
"Tijekom chaturmaasa - što znači četiri mjeseca otprilike od lipnja do listopada - koji se podudara sa sezonom monsuna u Indiji, klonimo se zelenog lisnatog povrća kao što su špinat, amarant, korijander i metvica. To je zato što puno mikroorganizama raste tijekom kišne sezone i mogli bismo nesvjesno ubiti male insekte i crve kad nasjeckamo i jedemo ove biljke", kaže.
Također je dodala da osam dana na vrhuncu kišne sezone, tijekom razdoblja poznatog kao paryushan, džaini izbjegavaju gotovo sve povrće i voće i konzumiraju samo mahunarke i leću, također se snažno oslanjajući na mliječne proizvode, posebno umake na bazi jogurta.
Mliječni proizvodi?
Iako se džainistička dijeta vodi načelima suosjećanja i nenasilja, džainisti smiju konzumirati mliječne proizvode i u tome ne vide nikakvu etičku dilemu.
Vijay pretpostavlja da je to možda zato što je tradicionalni uzgoj mlijeka bio etičan i blag prema životinjama, a spisi su napisani u vrijeme kad nije bilo komercijalne masovne proizvodnje: "Dok sam odrastala, kod kuće smo držali krave za potrebe kućanstva za mliječne proizvode kao što su mlijeko, skuta, maslac i ghee. Uvijek smo puštali tele da se najprije napije mlijeka prije nego što ga uzmemo za vlastitu prehranu."
Iako džainizam ne odgovara najčišćem obliku veganstva, ta su dva koncepta povezana.
U svojoj knjizi iz 2021. godine Whose Samosa is it Anyway? spisateljica Sonal Ved objasnila je da su načela džainističke prehrane povezana s idejom ahimse i kozmičkim posljedicama konzumiranja mesa: "Iako se džainistička i veganska prehrana razlikuju, zajednički im je čin jedenja hrane bez okrutnosti."
Uzimajući u obzir prehrambene navike diljem Indije, zanimljivo je primijetiti da indijska kuhinja ima mnogo jela koja su prirodno veganska. Ved, čija je najnovija knjiga The Indian Vegan objavljena u studenom 2023., kaže da je istražujući za svoje knjige shvatila koliko je regionalna indijska hrana prikladna za vegane: "Shvatila sam da od malvanske kuhinje, koja potječe s obala Arapskog mora na zapadnoj obali Indije, do bengalske hrane na istoku Indijci više od nekoliko desetljeća uživaju u biljnim teksturama umjesto u mesu."
>> Deset mesnih i bezmesnih recepata inspiriranih tradicionalnim indijskim jelima
"U južnoindijskom thaliju, na primjer, osim skute, sve je vegansko - riža, kootu, poriyal, sambhar, rasam", rekla je Vijay nabrajajući jela od povrća i leće koja se poslužuju uz rižu kuhanu na pari na ovim tradicionalnim platama.
>> Imamo recepte za jela iz poznatog indijskog restorana, točne u gram
Zapravo i nije teško
S obzirom na to koliko je lako biti vegan u Indiji, ne iznenađuje da mnogi ljudi iz mlađih generacija - i oni koji žive u Indiji i drugdje - prihvaćaju ovaj način života, a mnogi džaini također prelaze na potpuno vegansku prehranu bez mliječnih proizvoda.
"Indijske prehrambene navike definitivno se mijenjaju, posebno nakon covida. Sada je velik fokus na zdravlju i vidim da mnogi moji prijatelji postaju vegani", primijetila je Vijay.
Indijsko tržište veganske hrane procijenjeno je na 1.37 milijardi dolara u 2022. i očekuje se da će dalje rasti. To jasno pokazuje da veganstvo nije hir, već postaje način života. Ved to pozdravlja s obzirom na "očitu povezanost veganstva s održivim životnim stilom i usporavanjem učinaka klimatskih promjena".
Profesorica Jain ovo vidi kao proširenje temeljnih načela nenasilja koje džainizam slijedi: "Posljednji tirthankara rođen je prije više od 2500 godina pa bih rekla da je veganstvo vrlo nov koncept u usporedbi s džainističkom filozofijom."
Bez obzira na izraz koji se koristi za njihovo opisivanje, važna stvar, kao što je primijetila Vijay, jest da sljedbenici džainizma daju sve od sebe da izbjegnu nanošenje štete bilo čemu, čak i slučajno. Njihov moto je živi i pusti da žive.
>> Nije loše napraviti pauzu od mesa, a ova mjesta u Zagrebu nude prefina veganska jela
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati