Milijenijalci su odrasli u prijelaznom razdoblju između analognog i digitalnog doba. Njihovi roditelji su ih prilično zaštitnički odgajali, naglašavajući akademski uspjeh i težnju za financijskom sigurnošću. Sada, kada sami imaju djecu, postoje mnoge korisne lekcije koje ne uče svoju djecu, a koje bi ih možda trebali podučiti.
Svaka se generacija suočava s vlastitim izazovima u odgoju djece i mora donositi vlastite roditeljske odluke, a milenijalci nisu iznimka. Neki roditelji milenijalci su odlučili oponašati odgojne metode svojih roditelja, dok su drugi krenuli u potpuno suprotnom smjeru. Evo što prema stručnjacima s portala Your Tango, roditelji milenijalci često ne podučavaju svoju djecu.
Kako da budu samodostatni
Jedna od značajnih lekcija koju roditelji milenijalci ne prenose svojoj djeci, jest kako biti samodostatan. Oni imaju naviku biti previše pažljivi i zaštitnički nastrojeni na način koji može štetiti razvoju njihove djece.
Iako roditelji trebaju zadovoljiti emocionalne i praktične potrebe svoje djece, moraju im dopustiti da to ponekad čine sami. Zbog toga što roditelji milenijalci ne uče djecu samodostatnosti, ona postaju ovisna o njima na način koji ometa njihovu sposobnost da kasnije u životu zadovolje vlastite potrebe.
Neuspjeh je dio uspjeha
Mnogi milenijalci su odrastali u obiteljima u kojima su ih pohvalili samo zato što su ostvarili najbolje rezultate i dali svoj maksimum. Iako je taj pristup imao neke pozitivne strane, također je naučio milenijalce da se boje neuspjeha, što oni prenose na svoju djecu.
Istina je da neuspjeh nije nešto od čega treba bježati, već nešto što treba prihvatiti. Razmišljanje o neuspjehu može biti nelagodno, ali je nužno. Mnogi roditelji milenijalci ne uče djecu vrijednim lekcijama koje dolaze uz neuspjeh i pogreške.
Ne pokazuju im kako da se nose nelagodom
Kao još jednu lekciju koju roditelji milenijalci ne uče djecu, stručnjaci s portala Your Tango izdvojili su da ne uče i ne pokazuju djeci kako se nositi s neugodnim situacijama. Kao i neuspjeh, nelagoda je nešto što mnogi milenijalci pokušavaju izbjeći pod svaku cijenu, umjesto da prepoznaju kako to može pomoći njihovoj djeci da nauče i rastu.
Roditelji milenijalci često su previše pažljivi i zaštitnički nastrojeni te pokušavaju djeci osigurati život bez ikakvih poteškoća. Kao rezultat toga, njihova djeca ne nauče važan set vještina koje će im trebati kada se suoče s teškim stvarima kasnije u životu. Doživljavanje nelagode dio je života, no djeca trebaju naučiti kako je upravljati, umjesto da pokušavaju pretvarati se da ne postoji.
Ne uče ih da budu zahvalni na onome što imaju
Na popisu stručnjaka nalazi se još jedna lekcija koju roditelji milenijalci najčešće ne prenose na djecu - vrijednost zahvalnosti za ono što imaju, umjesto da stalno traže više. Poticanje zahvalnosti lekcija je koja zaista traje cijeli život, ali mnogi milenijalci to ne pokazuju, već podliježu pritiscima materijalizma i stalno traže ono što nemaju.
Izražavanje zahvalnosti može imati velike psihološke koristi. Različite su studije pokazale da zahvalan način razmišljanja i svakodnevno izražavanje zahvalnosti mogu pomoći u jačanju samopouzdanja i mentalnog zdravlja, dok ima dugotrajne pozitivne učinke na funkcioniranje mozga, izvještava Your Tango.
Djeci ne pokazuju dovoljno kako da se zabave bez tehnologije
Milenijalci su doživjeli djetinjstvo i s dostupnošću interneta i bez nje, dok njihova djeca odrastaju okružena svim mogućnostima koje oni nisu imali. Iz Your Tango izdvojili su jedno istraživanje provedeno 2023. godine, koje je pokazalo da previše vremena pred ekranom ima negativne učinke na emocionalni i psihološki razvoj djece.
Umjesto da djecu ostave da sama osmisle zabavu i koriste svoju maštu, mnogi roditelji im daju uređaje čim se pojavi znak dosade ili uznemirenosti. Kao rezultat toga, njihova djeca ne razvijaju unutarnje mehanizme potrebne za zabavu bez tehnologije.
Ograničavanje vremena pred ekranom ima mnoge pozitivne koristi, a postavljanje strogih granica oko tog vremena nešto je što bi milenijalci svakako mogli više uključiti u svoj roditeljski stil.
Ne uče ih vrijednost ustrajnosti
Roditelji koji dopuštaju svojoj djeci da odustanu umjesto da ih podučavaju kako ustrajati u teškim trenucima, uskraćuju im priliku da nauče dubinu svoje unutarnje snage. Prema istraživanju iz Current Opinion in Psychiatry, "više razine otpornosti povezane su s manjim brojem mentalnih zdravstvenih problema", prenosi Your Tango.
Djeca trebaju naučiti da nije sve u životu lako. Zapravo, većina dobrih stvari zahtijeva usmjereni trud. Spašavajući svoju djecu od mogućih neuspjeha, roditelji milenijalci zapravo ih uče da odustanu. Ponovno pokušavanje vodi djecu prema otkrivanju vlastitih snaga i upornosti, što propuštaju ako ih roditelji ne potiču na upornost.
Ne uče ih kako prevladati izazove
Uz ustrajnost, djeca trebaju naučiti kako prevladati izazove s kojima će se neizbježno suočiti kako budu odrastala. Roditelji milenijalci često ih ne podučavaju kako se nositi s izazovima i prebroditi neuspjeh, što negativno utječe na njihovu sliku o sebi.
Socijalna radnica Cheryl Gerson za Your Tango objasnila je da "previše djece i njihovih roditelja gleda na uspjeh kao na magičnu stvar za koju su neki ljudi rođeni, dok drugi nisu. Roditelji trebaju djecu podučiti vrijednosti ustrajnosti u nečemu teškom", zaključila je. Kada nauče da su izazovi dio života, djeca uče kako se suočiti s neuspjesima s uvjerenjem da ih mogu prevladati, umjesto da jednostavno odustanu.
Ne potiču ih da budu samostalni
Poticanje njihove samostalnosti ključan je dio učenja koliko zapravo mogu postići. No, u nastojanju da djeci olakšaju život, roditelji milenijalci često previše čine za njih, zbog čega ih ne uče kako vjerovati u sebe.
Svakim novim korakom u životu djece, roditelji moraju naučiti pustiti i dati im malo kontrole. Mala djeca trebaju znati da mogu vjerovati vlastitim instinktima. Tinejdžeri moraju naučiti da mogu donositi odluke o svojoj budućnosti, kao što je gdje žele ići na fakultet ili žele li uopće ići na fakultet.
Kada roditelji milenijalci preuzimaju kontrolu i donose odluke umjesto svoje djece, bez da čuju što djeca sama žele, sprječavaju ih u učenju kako postati neovisni pojedinci sa svojim uvjerenjima i vrijednostima.