KARLO MATKOVIĆ, 208 cm visoki 23-godišnjak rođen u Livnu, ove sezone postaje 22. hrvatski košarkaš u NBA ligi. Nakon što su ga 2022. kao 52. na draftu odabrali New Orleans Pelicansi i nakon što je na zimu iz Cedevite Olimpije otišao u njihovu momčad u Razvojnoj ligi, ovog je ljeta potpisao trogodišnji ugovor na 5.4 milijuna dolara.
Matković je posljednja tri ljeta igrao za Pelicanse u Ljetnoj ligi, a za Birmingham Squadron u G-Leagueu nastupio je u 10 utakmica i prilagođavao se NBA stilu igre te ulozi koja će se od njega očekivati u Pelicansima. S obzirom na odlazak Jonasa Valanciunasa i Larryja Nancea, a dolazak samo njemačkog veterana Daniela Theisa, hrvatski će reprezentativac imati priliku nametnuti se u rotaciji već u rookie sezoni.
Na Media Dayu Pelicansa Matković je govorio o očekivanjima, o suradnji sa Zionom Williamsonom i ispričao Amerikancima simpatičnu priču o razlogu zašto nosi broj 17.
Što trener očekuje od vas, kako ćete doprinositi u prvoj sezoni?
Tako da budem dostupan svakog dana, radim ono što su dužnosti visokih igrača, skačem, blokiram šuteve, igram obranu na svim pozicijama, da razumijem igru i spejsing, ovisno o tome s kim sam na parketu. Na svemu tome sam radio, i na visokoj učinkovitosti.
Što ste konkretno naučili o spejsingu dok igrate sa Zionom Williamsonom?
Konkretno, s njim će biti drukčije jer voli ulaziti pod koš, a tamo sam obično ja. Tada ću se izvlačiti na šut, na trice iz kuta, izlaziti na uručivanje, raditi blokove...
Koliko vam je u pripremi za sezonu pomoglo to što ste na zimu došli iz Europe i igrali u razvojnoj momčadi?
Definitivno su mi te utakmice u Birminghamu pomogle, mislim da se to vidjelo i u Ljetnoj ligi. Prošlih godina u Ljetnoj ligi mi je bilo teško shvatiti koja je svrha takve košarke, ali u Razvojnoj ligi je drukčije, bliže europskoj košarci. Razvojna liga i europska košarka sličnije su NBA košarci nego Ljetna liga.
Iskusio sam brzinu igre, što se traži od mene na terenu. Vrijeme u Birminghamu mi je pomoglo, ali još više su mi pomogli ljetni treninzi s ekipom da prenesem svoju igru iz Europe ovdje.
U kojem segmentu igre ste se najviše poboljšali?
U čitanju igre, u smislu tijela i u šutu. Od toga da uopće ne šutiram trice došao sam do 40% u Europi i 33% u G-Leagueu. Puno sam radio na tricama iz kuta, na čitanju igre i upoznavanju suigrača, to će mi puno pomoći.
Kako se prilagođavate novoj ulozi, u kojoj vjerojatno nećete imati konstantnu minutažu, nego možda jedan šut po utakmici?
To je dio profesionalizma. Nikad ne znaš kad će doći šansa kao rookie, ali meni nije ni važno kao rookieju, bit ću tu da pomognem momčadi kad god treba, kako god mogu. Igrati jako na treninzima, svakim danom biti sve bolji.
Tako i na terenu, kao što ste rekli, možda ću imati samo jedan šut, pa onda bolje da ga pogodim. Ali napad će doći iz obrane. Obrana će ti omogućiti da uđeš u igru, a napad će te u njoj zadržati. Bit ću profesionalac, stalno spreman i pokušati biti što učinkovitiji.
Zašto ste promijenili broj u 17?
Nosim taj broj otkako znam za sebe. Njime odajem poštovanje Europljaninu i velikom profesionalcu koji je otišao (dugogodišnji centar Valanciunas nosio je broj 17, op.a.).
Nema neko posebno značenje, to je broj koji sam dobio kad sam počeo igrati kod kuće, a na dresu je bilo drugo prezime. Rekli su mi da ne brinem, da će ga prekriti. Pitao sam tko je to, rekli su mi da je bio dobar igrač. Onda dobro, može. Zadržao sam ga i sviđa mi se, 17 je lijep broj.
Jeste li razgovarali s Danielom Theisom kao iskusnim centrom u ligi?
Tek je došao prije nekoliko dana, ima puno toga za obaviti, pa još nije imao vremena, ali svakako ću razgovarati s njim. Europljanin je, centar s puno iskustva, igrao je s nekim Hrvatima, mislim da ćemo se lako razumjeti.
Kako vam se sviđa New Orleans sad kad ste duže vrijeme tu?
Uživam i veselim se vremenu kad će biti manje vlage. Ljudi su dragi, društveni i pozitivni. Nije prevelik, to je dobro, nema previše nevolja. Sviđa mi se, pronašao sam neka mjesta, park je krasan za šetnju, ali uglavnom sam fokusiran na relaciju dvorana - stan.
Imate priliku za izboriti se za rotaciju, nakon odlaska centara Nancea i Valanciunasa. Jeste li razgovarali s trenerom o tome?
Mislim da je još rano, više će se znati nakon priprema. Kao što sam rekao, na meni je da budem spreman za priliku, kad god ona dođe, odmah, za 20 utakmica ili 60, nikad ne znaš. Zato stalno moram biti spreman i dostupan.
U Ljetnoj ligi ste na jednoj utakmici zabili 25 poena. Je li to bio trenutak u kojem ste osjetili da pripadate NBA ligi?
Ne gledam na utakmice tako, ali bilo mi je drago što se dogodilo. Nije me briga što kažu ljudi i kakvi su komentari, samo što trener misli. Naravno da sam vidio ljubav i podršku na društvenim mrežama. Na toj sam utakmici pokazao što mogu, drago mi je da se dogodila, ali jedna utakmica ne određuje igrača.