Konačno smo bili u pizzeriji koja je pizze nazvala po Madonni, Al Pacinu, Carli Bruni

Foto: Lovac na pizze

Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vam predstavlja jednu prilično posebnu pizzeriju u Zagrebu.

ISKORISTIT ĆU ovaj osvrt kako bih po ne znam koji put istaknuo dvije bitne činjenice koje se stalno povlače po komentarima ispod tekstova, osvrta i recenzija o pizzerijama, a o kojima se već bezbroj puta pisalo. Obje se činjenice odnose na cijene pizza u Hrvatskoj, pogotovo na cijene pizza u velikim hrvatskim gradovima.

Činjenica prva

Hrvatima pizza nije skupa. Ne, nemojte odmah napisati zločesti komentar u kojem ističete kako vi ne biste dali više od pet eura za nešto što nazivate izgorenim tijestom s malo salame i sira. Kada bi svi oni koji tvrde kako su cijene pizza neprimjerene bili u pravu, onda bi se pizzerije s vremenom zatvarale.

A ne bi se u zadnjih pet, šest godina otvorio cijeli niz novih. To je vrlo jednostavan zakon tržišta. Budući da pažljivo pratim pizza scenu, a živim na relaciji Osijek - Zagreb, nepobitna je činjenica kako se u ta dva grada otvorilo puno novih pizzerija. A zatvorile su se samo dvije ili tri.

U Osijeku su se zatvorile pizzerije Grozd i Stross, a Oliva je prešla samo na dostavu. Otvorile su se Sporthouse, Ventidue, Pepe, Astrogarden, Stross 2... U Zagrebu su se zatvorile kultna Dvojka i solidna O´ro di Napoli, a otvorilo se dvadesetak novih (Medena, Butler, Al Dente, La Passione, Public, Park, Mime´s, Boccone, Mrs. Fogg...). Kada bi pizza uistinu bila baš toliko neprihvatljivo skupa, broj pizzerija ne bi rastao iz dana u dan.

Činjenica druga

Svatko ima pravo svoj proizvod prodavati po cijeni koju smatra adekvatnom. Ja bih isto volio otići u vrhunsku pizzeriju na dobru napoletanu i za to platiti pet ili sedam eura. Isto kao što bih volio voziti vrhunskog terenca ili neki SUV visoke klase, a vozim Hyundai Kona koji sam si priuštio na kredit.

Jedno su naše želje, mogućnosti i stavovi, a sasvim drugo je okrutna stvarnost koja kaže kako si ne možemo priuštiti baš sve što želimo. Dakle, pizza očito košta upravo onoliko koliko treba koštati. A zašto sam sve ovo ponovo istaknuo? Jer sam napokon posjetio pizzeriju La Passione koja je otvorena u blizini popularnog zagrebačkog Britanskog trga.

Uvijek se prilikom putovanja i odlazaka u određenu pizzeriju unaprijed raspitam kod prijatelja i poznanika, pogledam preporuke i osvrte, a obavezno pročitam i već spomenute komentare. Upravo se većina negativnih komentara vezanih uz La passione odnosi na cijene, ali i na nazive pizza.

Nazive neću komentirati jer su mi simpatični i originalni, a cijene sam već prožvakao na početku ovog osvrta. Ujedno, La Passione ima vrlo korektan pristup prema svojim gostima pa poput većine kvalitetnih pizzerija koje sam posjetio u Italiji ispred samog lokala ima vrlo transparentno istaknut kompletan cjenik.

Priđeš, pogledaš i prelistaš pa, ako ti se čini skupo, jednostavne ne uđeš i ne naručiš "izgoreno tijesto s malo salame i sira" za petnaest eura.

Ja sam ga, eto, naručio

La passione u ponudi ima petnaestak pizza podijeljenih u tri kategorije - pizze Old School, pizze Gourmet i pizze La Passione. Pitao sam konobara na što se odnose nazivi jer sam pomislio kako se radi o različitim vrstama tijesta, ali sam saznao kako je tijesto za sve pizze isto, a nazivi kategorija odnose se isključivo na nadjeve.

Old School pizze su u biti klasične pizze koje se najčešće nalaze u ponudi, poput Margherite i Slavonske. Odlučili smo se za jednu Old School pizzu, Slavonsku, i za jednu La Passione. Pogađate, druga je bila pizza s mortadelom i pistacijom koja se u La Passioneu zove Monica Bellucci.

I ostale pizze imaju takve neobične nazive pa u ponudi između ostalih možete pronaći Erosa Ramazzottija, Carlu Bruni, Madonnu i Ala Pacina. Osim moje ovisnosti o pizzi s mortadelom i pistacijom, Monicu Bellucci sam izabrao zbog privlačne burrate.

Dobra tekstura

Tijesto je moderno napoletansko, uzdignutih i napuhanih rubova s prepoznatljivim crnim flekama, dok je sredina tanka i mekana, ali ne prevlažna i gnjecava. Tijesto je svakako dobre teksture, a odradilo je kvalitetnu fermentaciju.

Možda je samo temperatura peći neusklađena s postotkom hidracije pa su rubovi na nekim mjestima nedovoljno "isušeni", djeluju pomalo gnjecavo i "žvakavo". No, tijesto je ukusno i zadovoljava sve kriterije solidne napoletane.

Nadjevi su nam se svidjeli, sastojci su dosta dobro posloženi, a na obje pizze koje smo naručili većina je sastojaka visoke kvalitete. Ako bih baš morao istaknuti neki nedostatak, onda bi to bila burrata koja je bila prehladna u sredini.

Upravo je posluživanje burrate adekvatne temperature i teksture najveći problem mnogih pizzerija. Budući da smo bili u vrijeme kad u pizzeriji nije bila gužva, pa samim time ni veći broj narudžbi, očito nije bilo vremena da se pripremi i zagrije (iz hladnjaka tek izvađena) burratu na adekvatnu temperaturu.

Mnogi je pizza majstori potope u toplu vodu, ali i za to treba dosta vremena pa postoji opasnost da gost predugo čeka naručenu pizzu. Bez obzira na taj mali nedostatak, uživali smo u poprilično dobrim napoletanama.

Cijene

Cijene pizza kreću se od 7.5 do 15 eura. Margherita je 7.5 eura, većina je Old School pizza devet ili deset eura, a najskuplje su pizze La Passione za koje treba izdvojiti 15 eura. Gourmet pizze su od 11 do 13 eura.

Sve u svemu, La Passione pravi i poslužuje jako dobre napoletane. Ambijent je ugodan, atmosfera opuštena. Usluga je vrlo korektna, a konobari su angažirani i srdačni, istovremeno ne pretjerano nametljivi. Svidjela nam se i solidna ponuda pića, prvenstveno piva.

La Passione će, uvjeren sam, dodatno obogatiti zagrebačku pizza scenu, pogotovo ako do kraja iskoristi veliki potencijal koji definitivno ima.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.