Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas piše o pomalo osjetljivoj temi - pizza više nije jelo za siromašne.
SVAKI me moj tekst nedugo nakon objave potakne na neku novu temu vezanu uz pizzu i pizzerije. Kad god u svojim osvrtima istaknem i cijene pizza koje sam naručio i probao, odmah se pojavi poprilično velik broj onih kojima nikako nije jasno kako jelo koje se donedavno smatralo hranom za siromašne može koštati deset ili petnaest eura.
Oni, naravno, za pizzu ne žele izdvojiti više od pet ili šest eura. Po mogućnosti za tih pet ili šest eura žele veliku napoletanu u nekoj vrhunskoj pizzeriji s ljubaznim osobljem na dobroj lokaciji, s velikom terasom i pogledom na zalazak sunca. I ja bih takvu pizzu u takvoj pizzeriji. Ako postoji takva, molim ih da mi to obavezno jave.
Nekad za siromašne, danas upravo suprotno
No, šalu na stranu, pizza već odavno nije jeftina i ne smatra se brzom hranom, osim one koju ćete naručiti na uličnom kiosku brze hrane pa ćete tu krišku u obliku trokutića pojesti u hodu na bijelom kartonskom tanjuriću. Danas je pizza u većini kvalitetnih europskih pizzerija, pa tako i u Hrvatskoj, sve samo ne jeftina.
U vrijeme svog odrastanja mogao sam si kao srednjoškolac, a kasnije i kao student priuštiti odlazak na pizzu i dva do tri puta tjedno. Tada je pizza uistinu bila jeftina, a cijene su bile i više nego pristupačne. Neću nikada zaboraviti odlaske u tadašnju pizzeriju, mislim da se zvala Sušak, koja se nalazila na uglu Frankopanske i Ilice, a u ponudi je imala dvije najjeftinije pizze na svijetu.
Zvale su se Mornarska i Pulješka, a od nadjeva se osim umaka od rajčice na jednoj nalazio samo crveni, a na drugoj samo bijeli luk. Uvijek smo se između sebe dogovarali tko će otići po pizzu na mali drveni pult budući da bi se pizzu prvo naručilo i platilo, a zatim bismo s ceduljom u ruci čekali da konobarica s tog pulta glasno vikne koje su pizze gotove i prozove nas.
Naravno, tada bi se doslovno svi u lokalu okrenuli ne bi li vidjeli tko je naručio te jeftine strahote od pizza s bijelim i crvenim lukom. Bilo je to vrijeme Dvojke, Šestina, Purgera, Četvrtog lovca, Zadra, Mamma Mie, Domina, Tomata i Kamenitih vrata.
U zadnjih godinu dana pizza u Hrvatskoj skuplja do 30 posto
Čisto sumnjam da bi si danas prosječni zagrebački srednjoškolac ili student mogao samo tako priuštiti nekoliko tjednih odlazaka u neku od poznatijih zagrebačkih pizzerija. Upravo sam potaknut raspravama o cijenama pizze nekad i sad napravio malu analizu ne bih li onima koje to zanima približio trenutne cijene pizza u Hrvatskoj, i to po regijama.
Nedavno sam pronašao zanimljiv podatak kako je pizza u Hrvatskoj u zadnjih godinu dana poskupjela između 25 i 30 posto. Prosječno je poskupljenje pizze u EU u zadnjih godinu dana bilo nekih 15 posto, dakle dosta manje nego kod nas.
Ovim tekstom i pratećom analizom cijena nikako ne želim zauzeti stranu, kako onih koji rade i prodaju (možda) preskupu pizzu tako i onih koji žele dobru pizzu za jako malo novca.
Čimbenika za vrednovanje je puno
Danas je puno čimbenika koji direktno utječu na cijenu i pizza se svojom kvalitetom, tijestom i sastojcima ne može ni slučajno mjeriti s pizzom iz nekih dobrih starih vremena. Tada ste na pizzi dobili rajčicu iz tube, šunku, sir i eventualno maslinu. Danas na pizzi dobijete kvalitetne i skupe sastojke poput vrhunske mozzarelle ili burrate.
U svojoj sam analizi u obzir uzeo samo pizzerije koje prave napoletanu, a za usporedbu sam uzeo cijene Marinare (najjeftinije pizze), Margherite i najskuplje pizze koju određena pizzerija nudi. Najčešće je to bila pizza Tartufata ili neka specijalna pizza kuće.
Zagreb je definitivno najskuplji
Pizze su u Zagrebu skuplje za šezdeset posto od onih u Slavoniji i za tridesetak posto od onih u Istri. Dalmacija ima cijene slične kao i Zagreb. Marinaru u Zagrebu platit ćete u prosjeku 8.60 eura, Margheritu 9.02 eura, a najskuplje su pizze 15.23 eura.
U Dalmaciji će vas Marinara u prosjeku koštati 6.70 eura, Margherita 9.73 eura, a najskuplje su pizze 13.90 eura. Istra je nešto jeftinija pa ćete za Marinaru u prosjeku izdvojiti 6.75 eura, za Margheritu 7.13 eura, a za najskuplje pizze, najčešće Tartufate, 11.57 eura.
Slavonija definitivno ima najniže i najpovoljnije cijene. Tamo je prosječna cijena Marinare samo 5.09 eura, Margherite 6.45 eura, a najskuplje su pizze 9.95 eura.
Kad bih morao preporučiti pizzerije koje imaju kvalitetnu napoletansku pizzu uz niske cijene, onda bi to bili osječki Novi Saloon, valpovački Hex, ogulinska Antica i labinski Rumore. Iako je Zagreb poprilično skup, najpovoljnije cijene, a uistinu vrhunsku napoletanu imaju Park i Medena, dvije pizzerije s ugodnim ambijentom i lijepo uređenim prostorom.
Đakovo među najjeftinijima
Iako nema napoletanu, već vlastiti recept i vlastitu teksturu tijesta, đakovački je Lipizzano jedna od najjeftinijih hrvatskih pizzerija. Jako dobra Margherita u Lipizzanu košta nestvarna 4 eura, a najskuplja im je pizza Cannabis za koju treba izdvojiti 6.20 eura.
Upravo je ova pizzerija voda na mlin onima koji tvrde da se za pet ili šest eura može pojesti odlična pizza u lijepo uređenoj pizzeriji i ugodnom ambijentu.
Slično kao Lipizzano, i ogulinska Antica je primjer kako se vrhunska pizza može napraviti i ponuditi gostima po pristupačnim cijenama. Ako vas put odvede u Ogulin pa navratite u Anticu, Margheritu ćete platiti 6 eura, a sve su ostale pizze sedam ili sedam i pol eura.
Što se tiče druge krajnosti, najskuplje pizze u svojim jelovnicima imaju zagrebački Al Dente i Toccare. Tartuf & Stracciatella u Al Denteu košta 40 eura. Druga po visini cijene je pizza iz Toccarea i zove se Toscana, radi se o pizzi s biftekom i crnim tartufima, a košta 25 eura. Međutim, ostale su cijene u Toccareu puno niže od Toscane i uklapaju se u zagrebački prosjek.
U ovoj je analizi napoletana - jer je kraljica
U ovu sam analizu što se tiče prosječnih cijena uvrstio samo pizzerije koje nude napoletanu budući da je ona na neki način kraljica svih pizza te za nju morate imati iskusnog i educiranog picajola, vrhunsku krušnu peć i kvalitetne sastojke kako za tijesto tako i za nadjev.
Ako vas zanima moj osobni stav, onda je on negdje u sredini između onih koji vode stalnu borbu i rasprave u komentarima. Iako smatram da su mnoge pizzerije poprilično nabrijale svoje cijene, ne smatram da je pizza jeftina hrana i spreman sam za dobru pizzu u ugodnom ambijentu izdvojiti i nešto više eura.
Uostalom, cijenu prvenstveno diktiraju i određuju samo tržište te odnos ponude i potražnje. U zadnje se vrijeme otvorilo puno više novih pizzerija nego što ih se zatvorilo, pa su očito gosti i naši potrošači spremni platiti trenutne cijene pizza u Hrvatskoj.