Jennifer Jay Palumbo je nagrađivana spisateljica, novinarka i stand-up komičarka s 25 godina iskustva. Ona je i majka autističnog dječaka, a u eseju za Today otkrila je što ne voli čuti od drugih. Njezin tekst prenosimo u nastavku.
"Kada ljudima kažem da je moj 12-godišnji sin Michael autističan, obično se suočavam s dvije reakcije. Prva je pogled kao da sam objavila neku tragediju. Druga reakcija je neizbježno pitanje: 'Ima li neke supermoći?'
Ah, da, supermoći. Čak mi je šogor jednom predložio da povedemo Michaela u Vegas jer 'može brojati karte'. No, moram vas razočarati - Michael nema nadnaravnu moć računanja.
Ipak, izraz 'supermoć' volim iz jednog razloga. Ne zato što moj sin može izvesti herojske podvige, već zato što taj izraz odražava posebnost njegova uma - kompleksan je, jedinstven, prepun iznenađenja. Ali ne, to ne znači da će nas odvesti u Vegas i donijeti nam bogatstvo.
Autizam nije tragedija
Voljela bih da ljudi prestanu gledati na autizam kao na neku vrstu prokletstva. Nije to bolest ni nešto čega bi se trebalo stidjeti. Razgovor o autizmu ne bi smio nikome uzrokovati nelagodu. Biti autističan ili imati autistično dijete jednostavno znači da stvari funkcioniraju malo drugačije. Ne lošije, samo drugačije.
Michael, na primjer, ima simpatičnu naviku scriptinga - ponavlja omiljene rečenice iz filmova i serija. To mu pomaže procesuirati društvene situacije ili jednostavno uživa u tome. Ako se nađemo na plaži, često ga čujem kako uzvikne: 'Samo plivaj!' kao Dora iz Potrage za Nemom. I da, svjesna sam da je Kišni čovjek također imao takav trenutak, ali Michael nije Dustin Hoffman, a autizam nije holivudski scenarij.
Svi imamo svoje 'supermoći'
Što bih željela da drugi roditelji shvate? Michael je, kao i svako drugo dijete, slagalica; ponekad ga je teška razumjeti, ali je jednako vrijedan. Nije netko koga treba sažalijevati ili uzdizati kao čudo prirode. On je jednostavno dijete s posebnim osobinama i talentima. I da, vjerojatno će vam na idućem okupljanju opet citirati neku scenu iz crtića, ali obećavam vam - to će biti najzabavniji trenutak dana.
Autizam nije tragedija, to je život. Idući put kad me netko upita ima li Michael supermoći, možda ću reći: 'Da.' Jer, razumjeti svijet koji često ne mari za one koji razmišljaju drugačije, po meni, prava je supermoć."