Ljudi često tek u odrasloj dobi prepoznaju znakove zanemarivanja iz djetinjstva, koji mogu imati dugotrajne posljedice na njihovo emocionalno i mentalno zdravlje. Mnogi ljudi možda nisu svjesni da njihovo djetinjstvo nosi nevidljive ožiljke, a ti utjecaji s vremenom postaju očiti.
Prema National Child Traumatic Stress Network, trauma iz djetinjstva može uzrokovati razne zdravstvene i emocionalne probleme, stoga je važno razumjeti kako zanemarivanje u ranom uzrastu može oblikovati osobu kao odraslu osobu.
Dakle, ovo su tri osobine ljudi koji su bili zanemareni u djetinjstvu, prema istraživanjima.
1. Problemi s izražavanjem emocija
Prema istraživanjima, osobe koje su kao djeca bile zanemarivane često razvijaju poteškoće u izražavanju svojih emocija. Kritika ili ignoriranje od strane roditelja ili skrbnika sprječavalo je razvoj sposobnosti otvorenog dijaloga o vlastitim osjećajima. Kao rezultat toga, u odrasloj dobi često se javljaju teškoće u povezivanju s drugima i izražavanju svojih stvarnih osjećaja. Taj problem može dovesti do osjećaja izolacije i usamljenosti, što dodatno otežava emocionalno povezivanje s ljudima, partnerima i prijateljima.
2. Nisko samopouzdanje
Studije pokazuju da djeca koja su doživjela zanemarivanje često odrastaju s niskim samopouzdanjem i nesigurnostima. Djeca koja su se osjećala nevidljivima, čija emocionalna potreba nikada nije bila ispunjena, često odrastaju s nesigurnostima. U odrasloj dobi takve osobe često kritiziraju sebe i osjećaju se nezadovoljno s onim što jesu. Nedostatak podrške i ohrabrenja tijekom djetinjstva može dovesti do trajnog osjećaja inferiornosti i nedostatka vjerovanja u vlastite sposobnosti.
3. Teškoće u povjerenju
Istraživanja su pokazala da ljudi koji su kao djeca doživjeli emocionalno zanemarivanje često imaju problema s povjerenjem u odrasloj dobi. Odrastajući u emocionalnoj izolaciji, takvi su se ljudi naučili oslanjati na sebe, što može otežati stvaranje dubokih međuljudskih odnosa u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da osobe koje su doživjele zlostavljanje tijekom djetinjstva imaju smanjene razine povjerenja, što može otežati njihovu sposobnost povezivanja s drugima. Taj nedostatak povjerenja može dovesti do izbjegavanja bliskih odnosa, što dodatno pogoršava osjećaj usamljenosti.