Iako narcisi često prolaze ispod radara, s malo istraživanja o njihovim svakodnevnim ponašanjima, roditelji narcisoidne osobe mogli bi promijeniti mišljenje. Narcisi su skloniji sebičnim ponašanjima, poput manipulacije, te su spremni ugroziti bliske odnose kako bi nahranili svoj ego ili naglasili svoju superiornost.
Iako su roditeljski odnosi iznimno važni jer nas prema neuroznanstvenim istraživanjima prirodno povezuju s urođenim osjećajem povjerenja, imati narcisoidno dijete može opteretiti roditelje krivnjom te učiniti da se osjećaju bezvrijedno. Prepoznavanje znakova da je odraslo dijete narcisoidno, prema psihologiji, može roditeljima pomoći da postave bolje granice.
Prema studijama, ovo su znakovi i osobine koje otkrivaju narcise.
1. Impulzivno ponašanje
Narcisi često donose impulzivne odluke, bilo da se radi o ulasku u novu vezu, impulzivnoj kupovini ili rezervaciji leta u posljednjem trenutku, s primarnim ciljem privlačenja pažnje drugih. Dakle, često zanemaruju važnost pripreme.
Prema jednoj studiji, narcisoidne osobe su, zbog prekomjernog samopouzdanja i izraženog ega, sklonije donošenju loših odluka. Impulzivnost, odbijanje stručnih savjeta i osjećaj superiornosti povećavaju rizik od pogrešnih procjena koje mogu naštetiti njima ili drugima.
Nespremnost za preuzimanje odgovornosti za takve odluke također je čest znak narcisoidnosti, jer narcisi često prebacuju krivnju na druge.
2. Nedostatak prave empatije
Iako imaju bolju emocionalnu percepciju od prosječne osobe, prema istraživanju, narcisi obično nisu istinski empatični. Mogu primijetiti tuđu tugu ili ranjivost, no često samo glume podršku te to koriste kao manipulativnu tehniku u svoju korist.
Tako, iako mogu prepoznati i priznati tuđe emocije, nisu spremni zaista ih podržati, osim ako to služi njihovom osjećaju nadmoći ili im omogućava prednost.
3. Osjećaj prava na vrijeme i energiju svojih roditelja
Narcisi imaju urođeni osjećaj prava na vrijeme, prostor i energiju drugih, posebno prema bliskim osobama, pa ljudi oko njih često osjećaju pritisak da stalno zadovoljavaju njihove potrebe za pažnjom, pomoći i podrškom. Roditelji odrasle djece s narcisoidnim osobinama često pristaju na sve kako bi pomogli, no zbog nedostatka zdravih granica često se osjećaju iskorištenima.
Narcisoidna djeca ponekad čak koriste svoju dijagnozu kako bi kod roditelja izazvala osjećaj krivnje, tvrdeći da su roditelji odgovorni za njihovu potrebu za pomoći ili za situaciju u kojoj se nalaze.
Jedan istraživački članak ističe da su korijeni narcizma kod djece složeni i višestruki. Iako roditeljsko ponašanje ima snažan utjecaj na njihove živote, nije jedini faktor odgovoran za razvoj narcisoidnih osobina.