EURO 2024. zapravo nam o Judeu Bellinghamu nije rekao ništa što već nismo znali. Klinac je svjetska klasa, ali je i prilično arogantan. Ove osobine savršeno su ilustrirane udarcem iznad glave i golom u posljednjim minutama protiv Slovačke koji je zadržao Englesku na turniru - i potom kultnom/zloglasnom "Tko drugi?" proslavom koja je uslijedila.
Prije početka turnira, Bellinghamovo razmetanje nije se smatralo lošom stvari. On je arogantan, rekla je 13. lipnja engleska legenda Alan Shearer, ali na dobar način. No priča se sada promijenila. Bellingham je u roku od mjesec dana od superzvijezde postao žrtveni jarac, piše goal.com.
Unutar 24 sata nakon što je Engleska u finalu izgubila od Španjolske rezultatom 1:2, nekoliko je medija izvijestilo da je Bellinghamovo ponašanje - na terenu i izvan njega - iznerviralo neke od njegovih suigrača u Njemačkoj. Bellingham je imao pomalo "mesijanski kompleks".
Očito je prigrlio poruku koju je prenio u adidasovoj reklami prije turnira, da je on neka vrsta spasitelja engleskog nogometa, generacijski talent poslan da spasi napaćene navijače nakon 58 godina boli. Neki od njegovih suigrača navodno su smatrali da je takva individualistička ideja potpuno u suprotnosti s momčadskim mentalitetom koji je Gareth Southgate njegovao dok je vodio reprezentaciju.
Postoji li onda rizik da Bellingham povjeruje vlastitoj reklami i preraste vlastite mogućnosti? Ili gledamo još jedan klasičan slučaj notorno promjenjivih engleskih medija koji su srušili još jedno čudo s istog pijedestala na koji su ga stavili (sjetite se Waynea Rooneyja i Davida Beckhama)?
Svi veliki igrači moraju biti malo bahati
Bellingham nikada nije skrivao činjenicu da mu "ne nedostaje samopouzdanja" - što je "skromno hvalisanje", pristojan način da se kaže da ima najveću vjeru u vlastite sposobnosti. To nije ništa loše za nogometaša, naravno.
Zapravo, apsolutno je neophodno za svakoga tko želi postati najbolji igrač na svijetu - pogledajte samo Cristiana Ronalda, na primjer. Kao što je Shearer rekao za Betfair: "Da biste bili vrhunski igrač, morate imati to nešto u sebi, a Jude to ima." Također posjeduje divljenja vrijedan motiv i žestoku radnu etiku. Spreman je učiniti sve što je potrebno kako bi postigao uspjeh.
Bellingham se osjećao "fizički iscrpljeno" nakon poraza od Francuske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2022. godine, što ga je iznimno frustriralo s obzirom na to da je Engleska bila bolja većim dijelom utakmice te je priznao da mu je potreban "lijep i dug odmor". Pa ipak, dva tjedna kasnije jedva je čekao da se vrati treninzima i bio odlučniji nego ikad prije da osvoji veliki trofej sa svojom zemljom.
Ne štedi se
Zatim, tu je i činjenica da je Bellingham često sam sebi najoštriji kritičar. Nakon poraza Francuske u Kataru prekorio je sebe što nije učinio više da spriječi eliminaciju Engleske: "Bilo je slučajeva na treninzima kasnije da sam zabio takav udarac i pomislio: 'To je bilo isto kao ono u četvrtfinalu. Da sam poslao loptu više ulijevo, možda bismo prošli.'
Sudjelovao sam u akciji kod drugog jedanaesterca, koji je promašio Harry Kane, kada sam dodao iza Masona Mounta. Uvijek pomislim što bi bilo da sam dodao točno na Masonovu nogu i da je on zabio? Ne bi bilo drugog kaznenog udarca", rekao je Bellingham.
Jasno, ova neumorna potraga za savršenstvom djelomično objašnjava zašto je otišao tako daleko i to u tako kratkom vremenu. Stalno teži usavršavanju. Stoga nije nimalo iznenađujuće da igrač koji se drži tako visokih standarda očekuje da drugi čine isto. U tom smislu, on je pomalo poput Roya Keanea jer neprestano zahtijeva više od svojih suigrača. No, čak je i Irac bio kritičan prema slavlju protiv Slovačke.
"Da sam zabio veliki gol, meni to ne bi palo na pamet. Bio bih sa svojim suigračima", ustvrdio je Keane u Stick To Football: The Overlap Special: "Postizanje golova najbolji je dio nogometa, ali jednostavno ne mogu zamisliti da bih u glavi imao samo: 'Tko drugi?' To je pomalo drsko i arogantno. Bellingham mora biti oprezan. Uvijek hodaš po tankoj žici; nije dobro da se uvijek sve vrti oko tebe."
Pogotovo u tako mladoj dobi.
Slično je prošao i Roy Keane
Poput Bellinghama, Keane je također bio sklon biti nevjerojatno frustriran potezima svojih suigrača. Imao je 26 godina prije nego što je preuzeo vodstvo u svlačionici Manchester Uniteda, a igrači su pozdravili njegovo imenovanje za kapetana jer je zaslužio i njihovo poštovanje i tu razinu autoriteta. Proveo je svoje prve godine na Old Traffordu učeći od Bryana Robsona što je potrebno za vođu.
Bellingham je, nasuprot tome, postao dio vodstva engleske reprezentacije prije nego što je uopće navršio 21 godinu - unatoč tome što je prethodno optužen da pati od iluzije o veličini otkako je kao tinejdžer ušao u momčad Borussije Dortmund.
U Signal Iduna Parku su smatrali da je vrlo brzo preuzimao zasluge za pobjede, ali da nije bio spreman prihvatiti nikakvu krivnju za poraze. Neki su njegovi kolege bili ljutiti jer ih je Bellingham grdio zbog loših dodavanja tijekom utakmica. Emre Can morao je odvesti svog kolegu u stranu i reći mu da javno iskazivanje neodobravanja jednostavno nije prihvatljivo.
Vidjeli smo slične demonstracije nezadovoljstva u Njemačkoj ovog ljeta, dok je Engleska posrtala do finala, s tim da je Bellingham ponekad bio vidljivo iznerviran propustima nekih svojih suigrača.
"Okretao se kako bi pogledao druge i dizao ruke uvis", napisao je bivši engleski kapetan Wayne Rooney u The Timesu nakon utakmice u skupini protiv Slovenije: "Takav govor tijela šalje poruku navijačima, njegovim suigračima, treneru. Bio sam u njegovoj situaciji. Znam da je teško. Podsjeća me na mene na turnirima na kojima tako očajnički želiš biti dobar i znaš da bi i ti i momčad mogli igrati bolje i to te pogađa. Ali nemoj učini nešto glupo, Jude."
Škarice za povijest
Jude je umjesto toga napravio nešto posebno, naravno, svojim spektakularnim udarcem protiv Slovačke u osmini finala spasivši Englesku od neugodno ranog ispadanja. U finalu je imao i asistenciju za Colea Palmera, što je samo naglasilo da se radi o neizmjernom talentu sposobnom napraviti velike stvari u velikim utakmicama.
Međutim, njegova ukupna izvedba u Berlinu, zajedno s njegovom previše očitom frustracijom na terenu, također je potvrdila činjenicu da Bellingham još mora puno naučiti. Napao je Southgatea tijekom finala - i hladnjak vode nakon njega. Zatim je došlo do vrlo namjerno tempiranog curenja informacija u medije o nezadovoljstvu svlačionice Bellinghamovim ponašanjem.
Bellingham je s pravom ponosan na svoju borbenu prirodu: "Ulazim u utakmice znajući da je svaka utakmica rat i da moram biti spreman za to. Fin sam momak, ali kad dođem na teren, nešto me obuzme, da budem iskren, osjećam se kao da nemam prijatelja osim onih koji nose isti dres. Svatko tko to ne nosi, na neki je način problem, a i postoji nešto pomalo osobno."
Međutim, postoji bojazan da će Bellingham uznemiriti gotovo isto toliko suigrača koliko i suparnika. U njegovim postupcima vidljivi su znakovi egoizma u stilu Kyliana Mbappea, vrsta narcizma koju nismo vidjeli na Euru 2024. od Bukaya Sake ili Jamala Musiale, a obojica su odigrala daleko bolji turnir od Bellinghama.
"Sezona koju je upravo odigrao s Real Madridom bila je odlična", rekao je bivši njemački reprezentativac Christoph Kramer za ZDF: "Ali i dalje mora paziti da stvari ne krenu u stvarno glupom smjeru. Nadam se da će o tome malo razmisliti tijekom ljetne stanke."
Nažalost, to se sada čini kao pusta želja.
Tanka je linija između samopouzdanja i drskosti
Iako je Bellingham bio hipersvjestan svake riječi napisane o njemu tijekom Eura, očito se nije slagao sa svim tim. "Ljudi pričaju gluposti", rekao je novinarima nakon svog čudesnog gola protiv Slovačke: "Lijepo je kad im možeš malo uzvratiti."
Također je u objavi na društvenim mrežama citirao nekadašnjeg američkog predsjednika Theodorea Roosevelta: "Nije kritičar taj koji je važan... Zasluge pripadaju čovjeku koji je zapravo u areni, čije je lice umrljano prašinom, znojem i krvlju."
Ipak, on nikad nije jedini čovjek u areni. Kao što je španjolski trijumf u Njemačkoj pokazao, turnire osvajaju najbolje momčadi - a ne najdarovitiji pojedinci. Bellingham bi već trebao biti itekako svjestan činjenice da jedan igrač ne čini uvijek razliku. Dani Carvajal je bio nevjerojatni heroj Real Madrida u finalu Lige prvaka, a nekoliko drugih engleskih igrača nadmašilo ga je na Euru.
Nema razloga zašto bi Bellingham, dakle, trebao igrati ili ponašati se kao da se sve vrti oko njega, ili da sve mora učiniti sam. Nema potrebe da se osjeća kao da mora nositi svijet na svojim ramenima.
Bellinghamova samouvjerenost očito je njegova karakteristika. Bez toga ne bi postao talent svjetske klase. Ali, kako Keane kaže, postoji "tanka linija" između samopouzdanja i drskosti. Prvo može odvesti Bellinghama sve do vrhunca njegove profesije, ali drugo bi ga moglo voditi prema propasti.
Kao što je Roosevelt rekao: "Neka vam oči budu uprte u zvijezde, ali noge na zemlji."