HAJDUK i Crvena zvezda bili su možda najveći rivali unutar Velike četvorke jugoslavenskog nogometa (Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo), a zanimljivo je kako je uz Iskru iz Bugojna, koja je u najvišem rangu provela jednu sezonu, Hajduk jedini klub koji ima pozitivni omjer sa Zvezdom.
Njihovo rivalstvo na terenu zaključeno je u finalu Kupa maršala Tita u Beogradu 1991. godine kada je Alen Bokšić svojim golom Hajduku donio "ratni trofej" u osvit sukoba u Hrvatskoj i nedugo nakon što je premoćna generacija Zvezde u Bariju postala prvak Europe.
Nakon raspada Jugoslavije nijedan igrač nije prešao iz Zvezde u Hajduk ili obrnuto, ali jedan je prije dvadesetak godina bio veoma blizu. Riječ je o Beograđaninu Nenadu Stojanoviću (44), djetetu Zvezde kojeg su Crveno-bijeli početkom stoljeća selili po raznim posudbama.
"Ja sam htio u Split i imao sam pristanak Zvezde"
U sezoni 2002./2003. Stojanović se našao u Leotaru iz Trebinja, kojem je s 22 gola donio naslov prvaka u prvoj sezoni u kojoj su prvenstvo igrali klubovi iz cijele BiH. Stojanović, poznat po nadimku Purke, u razgovoru za Telegraf ispričao je kako je bio nadomak potpisa za Hajduk:
"Igrali smo protiv Sarajeva, ja sam nastupao za Leotar i dobili smo 3:2. Slaven Bilić i još netko s njim su došli gledati utakmicu, a ja sam postigao hat-trick. Imao sam kontakt s njima, razgovarali smo. Čak smo napravili i neki predugovor. Naravno, Zvezda je bila upoznata s tim, ali navijači su bili taj fitilj za moj povratak na Marakanu.
Tada se lomilo hoće li biti Željezničar ili Hajduk, ja sam htio u Split i imao sam pristanak Zvezde, ali poslije toga su bili neki mali problemi i s navijačima Hajduka. Navodno nisu htjeli Srbina u ekipi, a u Beogradu su bili pritisci u principu: 'Ako odem u Hajduk i tamo budem igrao dobro kao Zvezdino dijete, zašto ovdje ne dobijem šansu?' Zašto ovo, zašto ono..."
Igra i danas
Stojanović je na kraju vraćen na Marakanu, ali u Zvezdi nije ostavio trag pa je 2005. otišao u belgijski Genk. Otamo je prešao u FC Brussels pa u ruski Luč iz Vladivostoka. Iz Rusije se vratio u domovinu, preciznije u Vojvodinu i otada igra za klubove u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Zanimljivo je da je aktivan i danas u 45. godini u niželigašu Gorki Glušci. Za Hajduk poslije rata nikada nije zaigrao državljanin Srbije, tek pokoji Srbi državljani drugih zemalja.