Nova izvješća upozoravaju da su djeca, koja godinama čekaju dijagnozu autizma, suočena s ozbiljnim posljedicama za razvoj i kvalitetu života. Prema podacima britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS), jedno od šestero djece koja traže dijagnozu autizma čekalo je više od četiri godine. Još je teža situacija za ADHD, gdje gotovo četvrtina djece čeka više od četiri godine. Prema britanskoj povjerenici za djecu, Rachel de Souza, ovi rezultati otkrivaju "nevidljivu krizu" u sustavu.
"Ova djeca prolaze kroz složen i dugotrajan proces koji im oduzima dragocjene godine djetinjstva i potencijal koji bi mogli ostvariti uz ranu podršku", upozorava de Souza.
Iz NHS-a poručuju da su svjesni dugih čekanja, te su osnovali stručnu skupinu za istraživanje načina rješavanja povećanih zahtjeva za dijagnozama autizma i ADHD-a.
Sustav koji se oslanja na dijagnozu
Od ukupno 400.000 djece u Engleskoj, čak 3% još čeka prvi pregled nakon upućivanja na pretrage koje se odnose na mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju da neka djeca čekaju više od tisuću dana za dijagnozu intelektualnih poremećaja, poput onih koji utječu na učenje i rasuđivanje. Slično tome, djeca s poremećajima tika, poput Touretteovog sindroma, čekaju više od 800 dana.
Podaci iz Škotske dodatno potvrđuju sličnu situaciju. U nekim slučajevima djeca čekaju četiri godine ili više na dijagnozu. Dame Rachel de Souza smatra kako bi rješenje moglo ležati u poboljšanoj ranoj identifikaciji neuroloških poremećaja te pružanju bolje podrške u osnovnim i srednjim školama, čime bi se smanjila potreba za formalnom dijagnozom kao ključem za pristup podršci.
Kakva je situacija u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj se dijagnoza autizma može postaviti kada dijete navrši 18 mjeseci ili više, iako se neki simptomi mogu primijetiti i ranije. Ključni znakovi autizma često se vide u domenama socijalne komunikacije i interakcije te u ograničenim, ponavljajućim obrascima ponašanja. Primjerice, dijete s autizmom može imati poteškoća u održavanju kontakta očima, rjeđe se smijati ili odazivati na svoje ime, te pokazivati ograničene interese i repetitivno ponašanje.
Ključne smjernice koje sugeriraju potrebu za dijagnozom uključuju kašnjenja u govoru i komunikaciji, izostanak brbljanja do 12. mjeseca te gubitak ranije stečenih vještina. Djeca s autizmom također mogu pokazivati preosjetljivost na zvukove, svjetlost ili dodire, te imati sklonost rutini.
Postupak dijagnostike u Hrvatskoj obavlja tim stručnjaka, uključujući pedijatra, psihijatra, psihologa, logopeda i edukacijskog rehabilitatora. Dijagnoza se postavlja na temelju promatranja djetetovog ponašanja, prikupljanja informacija od roditelja i korištenja standardiziranih dijagnostičkih testova poput ADOS-2 i ADI-R.
Vrijeme čekanja na dijagnozu autizma u Hrvatskoj ovisi o regiji, ali prema dostupnim informacijama, čekanje može trajati i do dvije godine zbog velike potražnje i nedostatka stručnjaka. Rano prepoznavanje i dijagnoza ključni su za osiguranje pravovremene podrške, što može značajno unaprijediti djetetov razvoj i socijalne vještine.
Ako primijetite bilo koji od ovih znakova kod djeteta, preporučuje se konzultacija sa stručnjakom kako bi se provela procjena i, ako je potrebno, postavila dijagnoza