IZBORNIK hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić gostovao je u HRT-ovoj emisiji posvećenoj Europskom prvenstvu. Dalić je govorio o nastupu Hrvatske, koja je s dva boda završila na trećem mjestu u skupini te je ispala već u grupnoj fazi.
Podsjetimo, Hrvatska je u prvom kolu izgubila 3:0 od Španjolske, a onda je odigrala 2:2 s Albanijom, u utakmici u kojoj je vodila do 95. minute. Ista stvar ponovila se Dalićevoj momčadi i protiv Italije, kad joj je trebala pobjeda za prolazak. Hrvatska je vodila do 98. minute, a onda primila gol za konačnih 1:1.
Jeste li došli sebi nakon svega?
Trebat će još puno vremena da sve zaboravimo i prebolimo, ovaj šok, tugu i bol. Pogotovo ova zadnja sekunda protiv Italije, ispadaš s Eura prerano. Nismo to očekivali, očekivali smo puno više i to zaslužujemo. Ovo je neuspjeh jer ova Hrvatska vrijedi više.
Preuzimate li odgovornost ili je to grupna stvar?
Ne, nije grupna stvar. Ja sa svojim stožerom određujem taktiku i sastav, donosim odluke i za njih odgovaram. Ne pada mi na pamet tražiti alibi, a pogotovo ne u igračima, sucima ili nečem drugom. To je moja odgovornost. Igrači su dali sve od sebe.
To znači da je ipak bilo grešaka?
Nama se cijeli Euro sveo na 90 sekundi. Oduzmite zadnju minutu protiv Albanije i ovih 30 sekundi protiv Italije i ja ne bih bio tu. Imali bismo šest bodova i sada bismo govorili o fantastičnoj Hrvatskoj, koja je igrala sjajno drugo poluvrijeme protiv Albanije, koja je pobijedila europske prvake Talijane. Ali tih 90 sekundi je odredilo sve. Ovo je neuspjeh, ali ne mogu prihvatiti da se svodi na to da Hrvatska odjednom nije dobra.
Da se vratite tri tjedna unatrag, što biste promijenili?
Glavnu pripremnu utakmicu smo imali u Portugalu i prije toga Makedoniju s drugim sastavom. Nakon Portugala je cijela javnost, svi mi i ja osobno bili smo prezadovoljni kako je to izgledalo. Dolazi Španjolska, sličan način igre kao Portugal. Da idem nešto mijenjati, napravio bih grešku. Odlučili smo se za istu priču koja je bila u Portugalu i koja nam je dala veliko samopouzdanje. Sve su ocjene bile fantastične.
Mi protiv Španjolske zaista nismo igrali dobro, ali nakon 134 utakmice Španjolske smo bili prvi koji smo im uzeli posjed. Imali smo više šansi, više udaraca, više smo trčali, ali primili smo tri prejeftina gola koja su nas koštala. Zaslužen poraz.
Je li nas taj Portugal sve prevario?
Moguće je da smo vidjeli nešto što se kasnije nije ponovilo, ali tako je bilo i 2018. protiv Brazila, gdje smo vidjeli da možemo. Ja sam izabrao tu utakmicu jer sam htio jakog protivnika koji sliči Španjolskoj. Jesmo li mi možda trebali igrati drugačije protiv Portugala pa da nas Španjolci ne shvate? Ali ja sam se vodio svojim rezonom da igramo s jakim protivnikom.
Biste li mijenjali popis da možete?
Jedina dilema je bila tko će biti treći vratar, 99% ljudi i medija se složilo s mojim popisom.
Zamjena za Brozovića?
Razmišljali smo i razgovarali, tražili rješenja, imali smo Moru, koji nije igrao u Bologni zadnjih pola godine. Razmišljali smo o Jakiću, odlučili smo da ćemo ići u drugom smjeru. Kad god je Brozović falio, zatvarali smo to s Modrićem i Kovačićem, to je bila naša ideja.
Prvi gol Španjolske... Kakve su bile upute za postavljanje?
Sve suprotno dogovoru je ovo bilo. Bez ikakvog razloga smo dali dugu loptu, oni su je presjekli i onda dolazi ta dubinska, okomita lopta, što ne može proći ni u juniorima. Tako glup i tako naivan gol, kroz naše srce je prošla lopta... Drugi gol je kvaliteta Ruiza, u malom prostoru prođe dva igrača i neobranjivo zabije, majstorski gol.
Posebno me razljutio treći gol, pripremali smo kako ćemo braniti ove kornere, Portugal ih izvodi isto tako i mi smo ih spriječili šest-sedam takvih. Morali smo dati napor da ne primimo taj gol, s 2:0 bismo bili još u igri, 3:0 je gotovo. Sve su to prejeftini golovi, nikad nismo primali takve golove.
Priprema za presing Španjolaca?
Pripremali smo se tako da ćemo se otvarati s tri igrača, Broz će se spuštati, prilazit će mu Luka i Kova. Ako ne bi mogli iznijeti loptu, dogovor je bio da preskačemo igru na Budimira, ali nismo uspjeli naći rješenje za taj presing. Bili su jako brzi i agresivni.
Zašto Pongračić i Šutalo?
Tko bi ih mijenjao nakon onakve utakmice s Portugalom? Erlić nije odigrao baš najbolju sezonu u Serie A, Pongračić je bio bolji, kroz trening smo se odlučili za to.
Gvardiol na lijevom beku, drugačija je to uloga u reprezentaciji i u Cityju?
Tamo igra pet metara lijevo, ovdje pet metara desno, nije to neka razlika. Problem je što Joško nije bio pravi, nije bio agresivan, previše se povlačio u sredinu. Kako je igrao protiv Portugala? Bio je igrač utakmice.
Zašto se Joško toliko povlačio, je li to zbog suigrača?
Svi smo mi tu bili jako loši, nije tu samo Joško, svi su bili daleko od igrača, nije to bilo ni blizu onog iz Portugala. Primiš jedan, pa drugi gol, to te ubije, ne možeš se više tako lako vratiti. Dogodi se situacija da cijela ekipa zakaže.
Očekivale su se velike promjene protiv Albanije i promjena terceta u sredini?
Igraš protiv Albanije, koja ima energiju i dobar motiv. Moraš složiti najbolje što imaš. Plan je bio da izlazimo preko ova tri igrača u veznom redu, takva je bila taktika. Bekovi su trebali biti široko i visoko. Gore smo stavili Petkovića jer može sačuvati loptu, poludesno Majer, polulijevo Kramarić. Zahtjev je bio da ti igrači plus bekovi idu u dubinu. Ali dobiješ gol u 11. minuti i sve ti pada u vodu.
Taj gol... Gvardiol prati Perišića, a vidite rupu između dva stopera. To je nemoguće da se tako stvori. Nitko od četiri igrača ne blokira centaršut, nitko ne prati igrača koji ulazi iz drugog plana. Niz vezanih grešaka, kao i treći gol protiv Španjolske. Mi smo u prvom poluvremenu trebali primiti i drugi gol.
Očekivanja uoči Eura?
Mi smo u ovo prvenstvo ispraćeni s velikim očekivanjima i euforijom, pokušao sam to ublažiti, ali nije išlo. U Njemačkoj su nas čekali naši ljudi s velikom ljubavi. To je isto uzelo maha. Prije Rusije nam nitko nije vjerovao, tako je bilo i u Kataru i mi smo napravili čudo. Očekivanja su bila prevelika, ali nisu bila bez razloga. Ne tražim alibi, ponavljam, maknite 90 sekundi i mi smo u osmini finala.
Kako komentirate izjavu Ivkovića da ste poput oca tim igračima?
Govorimo o starim i mladim igračima, ali postoje samo dobri i loši igrači. Ti igrači koji su sa mnom od prvog dana, njih sedam, ako izuzmemo Kovačića i Livakovića koji su mlađi, ostaje pet igrača kojih se ja nikad neću odreći. Oni će biti u reprezentaciji dok god to žele, dok sam ja izbornik, dok igraju u kontinuitetu.
Modrić? Tko bi ga se odrekao? Dobio je novi ugovor u Realu i igra. Perišić? Pod navodnicima krivac što nismo prošli dalje. Jedan od najzahvalnijih igrača hrvatske reprezentacije, ali je bio ozlijeđen. Da je bio u formi u kojoj je bio prije ozljede, mi bismo glatko prošli grupu.
Kramarić? Tko bi se njega odrekao? Gdje god igra, zabija. Brozović? Najbolji zadnji vezni u hrvatskoj povijesti. I sad je najbolji. Da ima netko bolji, igrao bi prije njega. Nitko nema takvu energiju, dodavanje i racionalnu igru. Otišao je u Saudijsku Arabiju i slažem se da je pao u formi, ali opet je naš najbolji zadnji vezni. Imamo Majera, Ivanušeca, Baturinu, Sučića, ali oni nisu zadnji vezni. Da on nije najbolji, ne bi bio najplaćeniji sportaš Hrvatske.
Druga stvar, protiv Italije smo pretrčali 120 kilometara, Brozović preko 13, a Barella je drugi s 12.5. Najbolji idući Hrvat je Kramarić s 11.3. Nađite vi igrača u hrvatskoj ligi ili bilo gdje koji igra tako kao Brozović.
Vida... Igrač koji je 104 puta u hrvatskom dresu ostavio srce na terenu. On je s nama, ali ja sam procijenio da je u slabijoj formi od Pongračića i Šutala. Ali čovjek sjedi na klupi. Meni je žao, ali mislim da su drugi bolji. Da imam bolje od Modrića, Brozovića, Kramarića... Igrali bi. Daj Bože da dođu bolji i ja ću ih staviti.
Koliko je Brozoviću bilo teško pohvatati sve?
Bilo mu je jako teško, pogotovo protiv Albanije, gdje su Luka i Kova napravili neke greške koje inače ne rade. Ne može Marcelo sve stići, bekovi su išli visoko, on je bio na vjetrometini. Da imamo bolje, igrali bi. Ali to su ti igrači koji su mene zadužili i ja ih se nikad neću odreći.
Ali govorimo o tom odnosu... Pa morate nekad biti i strogi.
Zbog tog odnosa sam ja drugi i treći na svijetu.
Albanija...
Mi se vratimo nakon 0:1, drugo poluvrijeme igramo dominantno, Albanci ne mogu prijeći centar. Napadamo strpljivo i dajemo dva gola u tri minute. Sve to traje do neke 91. ili 92. minute, kada se nesvjesno povlačimo. Dopustimo protivniku da izađe, par dugih lopti, ne reagiramo dobro. Taj drugi gol, mi kod 2:1 idemo u kontre i ostajemo tri na tri u fazi obrane.
Sučić?
Fantastičan igrač, budućnost hrvatskog nogometa, ali pogledajte drugi gol. Njegov igrač odlazi u dubinu, on ga ne prati. Taj igrač odigrava dodavanje i mi primamo gol. Ne kažem da je on kriv, ali to je taj niz grešaka. U zadnjoj sekundi moraš dati jedan dodatan napor da to spriječiš. Šutalo je mogao puno bolje, lijeva noga, a on ide petom. Ali to su te greške. Bez tog gola bismo prošli grupu.
Zašto je Gvardiol igrao stopera tada?
Pokušali smo da Perišić, kao i Juranović, svojom brzinom napravi višak po beku.
Otkud ta panika u završnici utakmica, nije bilo tako u Rusiji i Kataru?
I tu smo rješavali do zadnje sekunde, zadnje situacije. Nešto se uvuče u tebe, dogodi se. Ne znam ima li u povijesti neka reprezentacija koja je primila dva gola u zadnjim sekundama u dvije utakmice zaredom.
Koliko je Perišić mogao?
Ma svaka mu čast, on je nama u svakom slučaju bio pojačanje, no sigurno je da nije na nivou na kojem je bio i to nam je falilo.
Koliko je trajao psihološki oporavak?
Bilo je jako teško, ali znali smo da imamo šansu, da moramo pobijediti Italiju. Morali smo pokazati koliko smo hrabri i ustrajni. Kako sam predstavio Talijane? Aktualni prvak Europe, čvrsta i kompaktna reprezentacija koja nema velikih zvijezda, ali ima dobrog izbornika, dobru taktiku i igrače koji puno rade i koji imaju iskustvo.
Taktika je bila da u prvom poluvremenu ne primimo gol jer smo u prve dvije utakmice ušli s minusom. Dobiti gol od Italije u prvom dijelu je pogubno. U prvom poluvremenu smo igrali kako treba, u drugom krenuli fantastično, zabijemo gol nakon promašenog penala.
Sudac protiv Italije?
Penal je bio očigledan, mislim da nije trebao VAR, ali išao se uvjeriti. Penal za nas, Luka ga uzme... Krama je podržao Luku da puca penal, dao je i gol u Portugalu. Promijenio je stranu, Donnarumma je strašno obranio. Prepao sam se da će Luka izgubiti samopouzdanje, ali on zabija gol iz igre i postaje najstariji strijelac u povijesti Eura.
Odličan centaršut Sučića, sjajna reakcija Budimira, a Luka se nađe u petercu, što mu nije svojstveno inače, i zabije. Navijači kako su nas podržavali tada, to dugo nisam vidio.
Zašto je Kovačić izašao rano?
Osjetili smo da smo pali u veznom redu u trci i agresiji, imali smo puno problema s Chiesom kad je ušao. Htjeli smo pojačati trku s Ivanušecom, ušli su on i Perišić da zatvore našu lijevu stranu. Gvardiol je davao signale jer nije uspio sam zatvarati Chiesu.
Je li utakmica s Italijom bila na tragu onog što ste očekivali?
Je, bila je to vrlo dobra utakmica, izlazili smo visoko, stiskali. Mi smo se povukli jer je tako moralo biti, mora i Italija krenuti u ofenzivu.
Jeste li možda mislili uvesti Kovačića zadnjih pola sata ako mu je nedostajalo trke?
Ja taj trio nisam htio dirati, razgovarao sam s njima, naglasio sam što nije bilo dobro, pričali su i oni međusobno.
Malo o centarforima... Petković je protiv Albanije djelovao odsječeno?
Nama je bio cilj dotjerati loptu do njega jer ima fantastičnu mogućnost sačuvati loptu ili da odigra dodavanje u dubinu. Albanci su to jako dobro zatvarali, nije bilo protoka lopte prema njemu i baš zato je bio odsječen. Nedostajalo mu je lopti. Nedostajalo je jer nas je gol poremetio, previše igrača se vraćalo po loptu.
Budimir?
Čini mi se da on više da kad uđe s klupe. Sudjelovao je u golovima protiv Albanije i Italije, on je borac, agresivan, jako je dobar za takve utakmice. Puno toga dobroga je donio. Neupitno da nam je značajan igrač.
Možemo li i za Marija Pašalića reći da je bolji s klupe?
On je vrijedan i strpljiv igrač, fantastičan je kao osoba, nikad nećete čuti prigovor od njega. Kad god je igrao, dao je jedan impuls. Protiv Italije je počeo i odradio fazu obrane, ali u napadu je izgubio neke lopte koje su bile čiste. Ali protiv Španjolske i Albanije je napravio pomak kad je ušao.
Gol Italije?
Prvo imamo situaciju gdje imamo faul koji nismo dobili, a onda faul za Italiju na njihovoj polovici. Prolazim pored klupe i Iva mi pokazuje na mobitelu 7:04. Tada je Budimir morao leći pred loptu, baciti je negdje, smetati Donnarummi. Morali smo ih usporiti u tome, ali nismo reagirali. Pet igrača nam je ispalo, previše smo suzili, a onda je njihov igrač pogodio što možda ne bi da gađa još 100 puta.
Moramo o sucu te utakmice... Kriterij nije bio u redu.
Neću govoriti o sucu, neću tražiti alibi u njemu. Mislim da kriterij nije bio isti, ni blizu. Problem je tih osam minuta. Maksimum je bilo pet, on je stavio osam i dalje nemam komentar. Ne želim se više upuštati u to. Mi kao ekipa smo to mogli riješiti.
Idemo malo o Modriću... Kad god izgubimo, vidimo ga kako je očajan. Sve je osvojio s klubom, a sad to želi i s Hrvatskom.
Da, on ima kredite kod mene i naravno da ih je zaslužio. Poseban je osjećaj svima kad on dođe u reprezentaciju. Ovo je zaista bio šok, suze svih nas... Imaš prolazak i dobiješ gol u 98. minuti. Da se raspadneš... Znamo koliki je Luka emotivac i koliko živi za to. Njega prati i 2008. i 2016. i sad ovo. Razgovarao sam s njim i zaključili smo da nema ništa bez patnje.
Osvojili smo tri medalje u šest godina, ali ti moji senatori su ih osvojili nakon deset godina patnje i truda. Ovi mladi dečki su osvojili dvije medalje u pola godine, oni nemaju tu muku. Moraš to proći, i ja s njima, da bi opet bio pravi. Ne može u životu biti samo radost i veselje. Nogomet je okrutan i ubije te, nas je ubila ta 98. minuta. Treba naći snage i energije ponovo se dići. Nije sramota pasti, sramota je ne dići se. Pali smo, ja sam pao, ali moramo se dići i dići ćemo se.
Ja sam izbornik šest godina i devet mjeseci. Sve su bili samo uspjesi, radost i sreća. Prije sedam-osam godina Hrvatska je igrala više utakmica na praznom nego punom stadionu, prekidale su se utakmice. Za šest godina smo napravili svjetsku nogometnu velesilu. Postali smo simbol nacije. Doveli smo preko 100 tisuća ljudi u Berlin, Hamburg i Leipzig. Postali smo sinonim nacije.
Nije sve u medaljama i pobjedama, ima i to nešto. Kad kažem mi, tu mislim i na predsjednike saveza, Šukera i Kustića, igrače, stožer i neki mali djelić mene. Nema tu mjesta kritici, ovi igrači zaslužuju samo hvalospjeve. Svi koji ih kritiziraju moraju se ustati kada govore o njima i hrvatskoj reprezentaciji. Ovo se moralo dogoditi. Jesmo razočarali i napravili neuspjeh, ali život ide dalje. Ne može sve biti samo uspjeh.
Ostajete izbornik?
Nisam čovjek koji će pobjeći nakon prvog neuspjeha. Ovo je moj prvi neuspjeh. Neće mene otjerati naslovi po novinama i komentari na društvenim mrežama. Moje mjerilo je onih 100 tisuća navijača u Njemačkoj, 30 tisuća navijača koji nakon Italije skaču i bodre nas. Znam da sam doživio poraz i da su svi koji su čekali poraz dočekali svoju šansu. Oni sad izvode penal, ja se branim.
Ništa me neće pokolebati u mom putu, neću se odreći ničega svoga, ja znam tko sam i što sam i kome odgovaram. Neće se ni hrvatska reprezentacija odreći svojih vrijednosti, nego će nastaviti dalje. Nakon dugo godina su došle i navijačke skupine, svi zajedno su nas bodrili. To je uspjeh. Rezultat je neuspjeh, ali nisam čovjek koji će odmah pobjeći.
Hvala savezu i igračima na podršci. Neću donositi nikakve ishitrene odluke, ali ja ovu Hrvatsku vodim sedam godina. Kad Hrvatska pobjeđuje, moja uloga nije nikakva, kad izgubi, onda je druga priča.
Ostaje li Modrić?
Nismo razgovarali o tome, bilo bi jako lijepo da ostane, ali on će sam odlučiti. Vidjet ćemo koliko nam znače ti stariji igrači tek kad napuste reprezentaciju i koliko ćemo patnje imati da opet sve posložimo. Moja misija je odvesti Hrvatsku na SP za dvije godine, pripremiti se kroz Ligu nacija.
Modrićevo vrijeme prolazi, tko bi mogao povući novu generaciju?
Naravno da imamo nekoga takvoga, ali treba vremena. Govorio sam kako se Modrić patio 12 godina da bi došao do medalje. Treba vremena... Imamo mlade igrače koji su potencijali. U ovoj generaciji Mateo Kovačić je taj. A od ovih koji dolaze, sigurno da su tu Sučić i Baturina. Imaju kvalitetu i potencijal, ali moraju imati kontinuitet i moraju igrati.
Baturina?
Mi smo o njemu razmišljali, da i protiv Španjolske i Italije igra, ali situacije su bile drugačije. Ima okomitost i brzinu, što nama fali, sigurno je da će dobivati sve više prigode. On je taj koji će uz još nekoliko mlađih nositi budućnost.
Kakvi smo na bočnim pozicijama?
Na desnoj strani imamo Juranovića i Stanišića, koji se izmjenjuju. Drugačiji su tip igrača, Juranović je brži, Stanišić je stabilniji. Na lijevoj strani je Joško. Sosa se, nažalost, pogubio odlaskom u Ajax. Sve snage moramo usmjeriti na snagu i pripremu i te bokove koji su u nogometu sve važniji i sve bitniji, trebaju nam brzi i prodorni igrači koji mogu zatvoriti i fazu obrane.
Igra s trojicom u obrani?
Imamo nekoliko jako dobrih igrača u tom dijelu igre, Gvardiola, Stanišića, Šutala, Erlića, Pongračića, Ćaletu-Cara... Treba to vidjeti. Problem je što u reprezentaciji nema vremena. Okupimo se u ponedjeljak, a igramo u srijedu. To zahtijeva malo više pripreme, no sigurno imamo potencijala za tu priču i moramo raditi na tome. Stoperi su uglavnom mlađa generacija i sad ostaju sami. Sjetite se Gvardiola u Kataru, bio je sjajan, ali je uz sebe imao Lovrena. I Vida ga je korigirao s klupe.
Hoće li biti jačih rezova u Ligi nacija?
Liga nacija je šest utakmica, rujan, listopad i studeni. Mora se jasno komunicirati što je plan i želja. Reprezentacija se mora slagati za kvalifikacije. Pokušat ćemo tražiti i rezultat, ali ako se to ne uspije, da se ta reprezentacija složi i da se da šansa igračima za koje se pretpostavlja da to mogu. Sigurno da moramo tražiti zadnjeg veznog, nije lako igrati tu poziciju. Nemamo tog radnika i rudara.
Što možete reći o svom stožeru?
Moj stožer radi jako dobar posao, svaki dan komuniciramo. Kad smo radili popis, sjeli smo za stol i nismo se dizali dok nismo sve raščistili i dogovorili. Složili smo se oko popisa i to je bilo ono najbolje što Hrvatska ima.
Tko Vam je desna ruka?
Svi radimo, Ćorluka, recimo, radi na defenzivnim prekidima. Uvijek se ustaje s klupe u tim situacijama, ali ti s klupe ne možeš dati nikakav savjet, nitko te ne čuje.
Poruka za kraj?
Hvala mojim igračima na mjesec dana energije, rada, truda, strpljenja i discipline. Odradili smo ih bez ijednog problema, sve je funkcioniralo i to je dokaz koja su oni vojska i koja su oni ekipa. Hvala mom stožeru na kvalitetnom radu, na podršci ljudi u savezu. Moram zahvaliti i našim navijačima, sve su oduševili.
Jesmo razočarali, Euro je bio loš, ali barem smo doveli te naše navijače. Podržavali su Hrvatsku svi zajedno i to je jedino ispravno, i kad gubimo i kad pobjeđujemo. Postali smo simbol naroda i simbol Hrvatske i mi smo postali svjetska velesila. Dogodio se taj kiks, ali možda se to moralo dogoditi da budemo bolji.