DINAMO je stigao do prve pobjede u Ligi prvaka ove sezone i prvog gostujućeg slavlja nakon 26 godina i utakmice protiv Ajaxa u najelitnijem svjetskom nogometnom natjecanju. S 2:0 pao je Red Bull Salzburg, a tri boda Dinamu su pružila sasvim realnu šansu da izbori poziciju unutar 24 ekipe, a samim time i nokaut-fazu natjecanja.
Prvak Hrvatske austrijsku je momčad slomio u drugom dijelu, ali je u 90 minuta uporno i koncentrirano slijedio plan igre koji je postavio Nenad Bjelica. Trener Dinama povukao je taktički potez koji bi i u budućnosti mogao donijeti veliku nagradu Plavima, posebno u Europi.
Već je postava otkrila Bjeličinu ideju
Bjelica se ponovno odlučio za igru s trojicom stopera u sustavu 5-4-1. Osnovna ideja bila je djelomično jasna i iz same formacije koju je Bjelica odabrao - Dinamo je rombom u sredini terena htio i uspio onemogućiti suparnika da gradi napade kroz centralni dio igrališta.
Tu je Salzburg cijelo vrijeme naletavao na zid i morao je kreirati napade preko bokova jer je jedino tamo bilo prostora. Nakon što bi prisilio Austrijance da s loptom odu na bok, Dinamo bi uvijek imao dovoljno vremena regrupirati se i posložiti kako bi spriječio daljnju progresiju napada.
Osim par nezgodnih situacija koje su stigle kao posljedica individualnih grešaka, domaćin Plavima praktički nije složio nijednu jedinu šansu u cijelih 90 minuta. Jednostavan, ali učinkovit plan u obrani slijedio je isti takav u napadu.
Petar Sučić i Martin Baturina ponovno su bili igrači koji kretnjama razbijaju suparničke linije i napadaju dubinu terena, a još je jednom do izražaja došla Baturinina moć da s loptom u nogama osvoji po 20-30 metara prostora.
No ovog puta Dinamo je u vrhu napada imao Sandra Kulenovića umjesto klasičnog sidruna za dupli pas Brunu Petkovića. To je zahtijevalo određenu dozu prilagodbe u igri, a Bjelica je sam nakon utakmice objasnio što je tražio od svoje momčadi.
Bekovi su promijenili geometriju igre i Dinamu pokazali put prema pobjedi
"Mi smo na terenu primijenili sve što smo htjeli. Sve što sam tražio od igrača, sve kretnje. Tražio sam puno igre preko bokova, sve što smo trenirali su primijenili na terenu", poručio je Dinamov trener nakon susreta.
U formaciji s tri stopera dva bočna igrača najvažnija su za geometriju igre. S obzirom na to da se Dinamo branio u gustom bloku, njihova sposobnost da brzim kretnjama rašire teren momčadi je otvarala mogućnost za tranziciju u napad.
U prvom dijelu u toj su ulozi i Takuya Ogiwara i Stefan Ristovski imali problema. Ili bi po osvajanju lopte prekasno reagirali kretnjom uz liniju i Dinamo bi ostao zagušen, ili bi prerano odlazili vrlo visoko, daleko od pozicije u kojoj mogu primiti loptu i vezati uz sebe braniče.
U drugom dijelu obojica su puno bolje obavljala tu dužnost, a Ristovski je s dvije asistencije, četiri ključna dodavanja, tri centaršuta i jednim udarcem bio ključan čovjek zagrebačkog sastava u zadnjoj trećini terena.
Bjelica je povukao potez koji bi trebao koristiti i u budućnosti
Iako je Dinamo već protiv Monaca zaigrao s tri ista stopera - Kevinom Theophile-Catherineom, Maximeom Bernauerom i Raulom Torrenteom, Bjelica se odlučio za jednu malu, ali važnu rošadu u zadnjoj liniji.
Tako je Bernauer, jedan od najkritiziranijih igrača ove generacije, sada bio centralni stoper, a Theophile-Catherine desni. Bernauer je puno bolji igrač na lopti i kad igra u sredini terena, lopta se lakše prenosi s jedne na druge stranu, a i sinoć je imao nekoliko sjajnih dodavanja koja su suparnika presjekla popola.
S druge strane, Theophile-Catherine je puno bolji "policajac" za praćenje suparničkih napadača i općenito je bolji duel-igrač, koji zna kako cijelu utakmicu visiti na leđima suparničkog napadača. Takva podjela zadataka je logičnija iako postoji opasnost da će u idućim utakmicama suparnik tjerati Dinamo da lopta iz sredine ide do KTC-a, gdje će vršiti pritisak na njega.
Rutina
Kad bi se jednom riječju morao opisati dojam koji je Dinamo ostavio, to bi vjerojatno bila - rutina. Bilo je jasno i iz prijašnjih rezultata i iz jučerašnjeg tijeka utakmice da je Salzburg pao i da je zreo za poraz.
Iz te perspektive Dinamov pristup je u prvom dijelu bio rezerviraniji nego što bi veći dio navijača htio, ali činjenica da igrači nisu srljali, nego su se strpljivo držali dogovora pokazuje vjerojatno najbolju Bjeličinu kvalitetu - da mu igrači vjeruju da će njihova šansa doći i da ga slijede.
Nije to bila briljantna utakmica Dinama, ali zato je vrijednost ove pobjede još veća. Plavi su stekli takvu rutinu da i u Ligi prvaka više ne moraju odigrati savršenu utakmicu kako bi uzeli tri boda. Da su izdržali još samo par minuta protiv Monaca, sada bi bili u situaciji da još jednom pobjedom praktički potvrde prolaz dalje i najveći uspjeh u povijesti kluba, što se Lige prvaka tiče.
U nedjelju je za Dinamo nova utakmica sezone, Osijek kod kuće u domaćem prvenstvu. Tamo gdje ih čekaju manje kvalitetni suparnici, ali i oni koji iza svojih leđa ne ostavljaju puno prostora i utakmice u kojima vrijeme radi protiv Dinama. To je sasvim drugi sport, ali Dinamo je još jednom dokazao koliko može.